Početkom proteklog vijeka, motori sa unutrašnjim sagorijevanjem su kao gorivo koristili benzin, ipak, inženjeri su kontinuirano istraživali druga različita rješenja, pa su se početkom ‘30-ih godina pojavili prvi automobili sa dizelskim motorima.

Među alternativnim rješenjima, nametnuo se priprodni gas, koji se, zbog velikog i teškog rezevoara ugrađivao na teretna vozila, a posebno je bio interesantan testni kamion iz 1919. godine, sa lančanim prenosnikom na stražnje točkove i gasnim generatorom koji je koristio drveni ugalj, iz kojeg je nastajao gas za pokretanje SUS motora.

Testni kamion sa gasnim generatorom (1919.)

Teretno vozilo sa oznakom Škoda 256 G, sa korisnom nosivošću od 2,5 tona, kojeg je pokretao 6-cilindarski motor sa 60 KS. 256 G je iza kabine imao instaliran generator gasa, koji je koristio drveni ugalj, iz kojeg je nastajao gas za pokretanje motora.

Škoda 256 G sa gasnim generatorom

Tokom krize u periodu od 1930. – 1940. godine, gasni generatori, koji su kao osnovu za gorivo koristili jeftini drveni ugalj, koristili su se i na putničkim vozilima, a među funkcionalnim rješenjima u proizvodnji je bio i model Rapid, koji se unatoč velikom i teškom gasnom generatoru mogao pohvaliti elegantnim izgledom i praktičnošću za svakodnevnu upotrebu.

Škoda Rapid sa gasnim generatorom

Češki pronalazač, František Křižík, čije ime se vezuje uz električni luk i električni tramvaj, je koristeći osnovu Škodinog teretnog vozila, predstavio zanimljiv hibrid, kao pokušaj elektrifikacije. To vozilo, s pravom možemo nazvati hibridom, jer je SUS motor korišten za pokretanje elektrogeneratora, a tako nastala električna energija je pokretala elektromotor smješten ispred prednje osovine. Kamion je imao nosivost 1,5 – 3 tone, a korisito se u Plzeňu, za distribuciju piva lokalnim restoranima.

Hibridni kamion za prevoz piva

Naravno, Škoda je u svom proizvodnom portfoliju imala i električno pokretane automobile. Iza naziva Škoda Puck, krio se električno pokretan automobil za djecu, koji se proizvodio u dvije veličine, u zavisnosti od uzrasta djece – korisnika. Izgled tog automobila bio je vjerna kopija standardnog proizvodnog modela, a pokretao ga je elektromotor Scintilla, koji se napajao iz akumulatora Varta-Ferak, smještenih ispod prednjeg poklopca i iza sjedišta. Taj automobil je imao funkcionalna svjetla i brzinomjer, a mogao je dostići maksimalnu brzinu do 12 km/h.